Tržnica (markale)
Zgrada tržnice je nastala kao potreba građana koji bi objedinio trgovinu namirnicama koja je bila intenzivirana zbog izgradnje željezničke stanice. Projekat je izrađen 1894 godine pod imenom „Markthalle fur Sarajevo“, a zgrada je bila gotova godinu dana kasnije. Iako je sam autor projekta nepoznat, arhitektonsko rješenje pročelja zgrade podsjeća na ostale projekte Josipa Vancaša. Na izvedbenim projektima se nalazi potpis August Butsch, ali njegovo djelovanje u BiH ne ukazuje na njega kao projektanta. Zgrada je građena u neorenesansnom stilu i kao takva reprezentira jedno od vrijednijih ostvarenja u toj kategoriji. U unutrašnjem prostoru, čelično-drvena, rešetkasta konstrukcija svoda, kao i podrumska hladnjača predstavljaju suvremenu sliku rješavanja unutarnjeg prostora.


Projekat za izgradnju Katedrale uradio je Josip Vancaš kombinujući elemente romanike i gotike, i tako stvorio sintezu po kojoj se ovaj objekat izdvaja od ostalih te vrste. Po tom projektu urađen je i dio enterijera. Izgradnja objekta je započela 1884. godine, a 1889. godine objekat je završen i predat na upotrebu Sarajevskoj gradskoj općini. Svojim izgledom je slična katedrali Notre Dame u Dijonu. Katedrala ima tri kule i srednja završava polukružnom elipsom. Crkvena rozeta na ulaznoj fasadi iznad bogato dekorisanog ulaza koji je obogaćen sa precizno obojenim staklenim prozorom. Bečki skulptor A. Hausman je napravio kipove Isusovog srca koji stoje na ulaznoj fasadi. Potpore Svete Triniti je napravio zagrebački skulptor Dragan Morak, a rezbario Ivan Novotni u portalskoj zabati. Fasada je napravljena od dva tipa kamena, žutog čvrstog kamena i crvenkastog krečnog kamena. Obojeni stakleni prozori su napravljeni po dizajnu arhitekta Pl. Vancaša u Insbruku i Beču. Katedralu je orginalno dekorisao bojom Josip Volini i Ivan Betiz kao i Aleksandar Maksmilian Sajc i njegov sin Ludovic, koji je radio farbanje u Štrosmajrovoj katedrali u Đakovu 1875. Ludovic Sajc je oslikao osam cilindričnih portreta sa prsima crkvenih učitelja koji su ujedno i najpreciznije oslikani dijelovi ove crkve. Statue je modelirao Dragan Morak, a rezbario Ivan Novotoni. Portret nadbiskupa Stadlera iznad njegovog groba je djelo Marina Studina. Na ulaznoj strani katedrale se nalaze dva tornja, jedan sa zvonom i drugi sa pet manjih zvona. Katedrala može primiti 1200 ljudi.
Predstavlja najljepši i najreprezentativniji objekat iz austro-ugarskog perioda građen u pseudo-maurskom stilu. (U ovom stilu rađena je većina objekata što ih je u Sarajevu ostavila austrugarska vlast, sinonim za austrougarski period u BiH: zaštitni znak tog vremena). Sagrađena je na zanimljivoj parceli u obliku trokuta. Prvi projekat je uradio Karl Paržik, a kako se ovaj nije svidio ministru B. Kalaju, izrada novog je povjerena Alexanderu Witteku. Kao uzor u izradi ovog projekta poslužila mu je džamija Kemala II zbog čega je dva puta odlazio u Kairo. Kako je A. Witek navodno, upravo zbog ovog projekta, umno obolio i izvršio samoubistvo, završetak njegovog projekta je povjeren 1894. godine Ćirilu M. Ivekoviću. Uporedo sa izradom i razradom projekta tekla je i izgradnja objekta od 1892. do 1894. godine. Objekat gradske vijećnice zvanično je predat na upotrebu 1896. godine.
13. 7.1878. Berlinski kongres upravu nad Bosnom i Hercegovinom povjerio Austrougarskoj
Za početak:



