Sarajevo (1878-1918)

Sarajevo za vrijeme austro-ugarske


28.04.2005.

Botanički vrt Zemaljskog muzeja

Botanički vrt se nalazi u centralnom dijelu grada i čini sastavni dio kompleksa Zemaljskog muzeja. Jedini je spomenik ove vrste u Sarajevu. Osnovan je 1913. godine, a njegov osnivač je bio istaknuti botaničar Karlo Maly. Površina Botaničkog vrta iznosi 14.270 m 2 i u njemu se uzgaja više od 3000 biljnih vrsta. Vrt sadrži vrlo vrijedne zbirke: endemičnih vrsta, tercijalnih relikata, naših florističkih rijetkosti. U prekrasnom ambijentu se na jednom mjestu mogu vidjeti brojne egzotične vrste drveća kao što su: japanska trešnja (Prunus serrulata), mamutovac (Sequoia), ginko (Ginkgho biloba) i dr. Posebnu atrakciju predstavlja fontana u centralnom dijelu vrta, okružena bujnom vegetacijom, koja doprinosi da vrt na posjetioca ostavlja utisak romantičnog cvijetnog parka. Botanički vrt posjeduje veoma vrijedan herbarij. Autori tih vrijednih kolekcija su: Blau Otto (1828-1879), Moellendorff Otto (1848-1903), Hofmann Florian (1834-1889), Brandis Erich (1834-1931), Fiala Franjo (1861-1898), Beck Günther von Mannagetta (1856-1931), and Maly Karlo (1874-1951).

26.04.2005.

Bosanska vila

Sarajevska Bosanska vila u to vrijeme bila je najpoznatije nacionalno srpsko glasilo na području Bosne i Hercegovine i jedno od poznatijih i priznatijih glasila uopće na prostorima južnoslavenskih naroda. Pokrenuta je u Sarajevu 1885. i konstantno je izlazila sve do juna mjeseca 1914. godine. Nju su osnovali Božidar Nikašinović, Nikola Šumonja, Nikola Kašiković i Stevo Kaluderčić. Izlazila je dva do tri puta mjesečno i štampana je isključivo ćirilicom. Bosansku vilu su, između ostalih, uređivala i dva poznata srpska pisca Vladimir Ćorović i Petar Kočić, a u tom periodu je i stekla najveću afirmaciju. Programska koncepcija ovog lista bila je da prezentira popularna štiva dostupna narodu i da ima raznovrstan sadržaj iz svih oblasti društvenog života, ali je u njenom praktičnom djelovanju najviše materijala bilo iz oblasti narodne književnosti. Za vrijeme rada Nikole Kašikovića kao urednika broj kvalitetnih književnih priloga naglo je povećan. On je uspio da animira veliki broj istaknutih pisaca iz Srbije, koji će kasnije biti njeni stalni saradnici. Godine 1907. i 1908. u Bosanskoj vili pojavljuje se mlada generacija srpskih pisaca: Aleksa Šantić, Milan Prelog, Jovan Dučić, Veljko Petrović, Vladimir Ćorović, Petar Kočić i dr. U prvoj fazi njenog rada dominirala su djela iz narodne književnosti i ona djela iz autorske književnosti koja su obrađivala motive iz života srpskog naroda. Kasnije je veći prostor ustupljen savremenim i aktuelnim književnim kretanjima. Bosanska vila je ponovo počela izlaziti 1994.

25.04.2005.

Grand hotel - Zemaljska banka - SDK - Zavod za platni promet

Prvobitno, objekat je bio Grand hotel. Poslije hotela, poznat je bio kao Landesbank (Zemaljska banka), zatim kao SDK (Služba društvenog knjigovodstva) i danas je poznata kao Zavod za platni promet. Objekat je nastao 1893 godine, a otvoren je 1895 godine. Projektanti su Karlo Pardžik i Josip Vancaš. Pročelje zgrade je građeno u duhu rane renesanse. Ispred pročelja zgrade se nalazi Vječna vatra koja je upaljena 1946 godine i kao spomenik oslobodiocima Sarajeva i žrtvama fašizma koji su pali u II svjetskom ratu.

24.04.2005.

Josip Vancaš

Rođen je u Sopronu 22.3.1859. Studirao na Visokoj tehničkoj školi u Beču 1876-81 a potom radio u atelieru F. Fellnera i H. Helmera, te kod F. Schmidta od kojih usvaja primjenu eklektičko-istorijskih stilova. Na poziv bosanske vlade dolazi 1883. u Sarajevo gdje je proveo najveći dio života i bio vodeća ličnost u arhitekturi. U njegovim djelima prevladavaju historicizam i eklekticizam, a kasnije se javljaju i elementi bečke secesije. U svojim projektima ide od pseudoromaničkih do pseudoorijentalnih oblika. Proučavao je bosansko pučko graditeljstvo i nastojao primjenom njegovih karakterističnih elemenata ostvariti “bosanski stil”. Bio je neobično produktivan. Za vrijeme djelatnosti u Bosni 1883-1921 sagradio je 102 stambene kuće, 70 crkava, 12 škola, 10 banaka,10 palača, 10 vladinih i općinskih zgrada, 6 hotela i kafana i izveo niz pregradnja. Radio je nacrte za oltare te za stambene i crkvene interieure. Kao zastupnik u bosansko-hercegovačkom saboru podnio je 1911 rezoluciju o zaštiti spomenika kulture u BiH. Napisao je više studija o bosanskoj pučkoj i urbanoj arhitekturi. Od 1921 živio je u Zagrebu. Pridonio je urbanom razvitku Sarajeva dajući smjernice za izgradnju prostora oko današnje zgrade Izvršnog vijeća (sada Predsjedništva BiH), četvrti Koševo, te za potez Strossmayerove ulice koja i danas predstavlja najkompaktniju urbanu cjelinu iz tog vremena. Glavni su mu radovi neogotička katedrala (1884-89), neorenesansna palača Zemaljske vlade (danas Predsjedništvo), hotel Evropa i Ajas –pašin dvor u Sarajevu, pseudo-folklorni paviljon Bosne i Hercegovine na Milenijskoj izložbi u Budimpešti (1896 ), palača Prve hrvatske štedionice u Zagrebu (1898-1900), palača Normann u Osijeku, te hotel Union i zgrade Gradske štedionice i Pučke štedionice u Ljubljani. Umro je u Zagrebu 15.12.1932.

23.04.2005.

Evangelistička crkva (zgrada akademije likovnih umjetnosti)

Evangelistička crkva, jedina za vrijeme austrougarske uprave, izgrađena je 1899. godine, po nacrtima Karla Paržika u romaničko-bizantijskom stilu kao centralna potkupolna građevina. Ovo bogomolja arhitektonski izražava ranokršćanski-vizantijski stil. U početku je bio samo objekat crkve da bi deceniju kasnije dobila sa strane krilne dijelove objekta koji su dograđeni oko 1911. godine. Ovdje graditelj daje uspješnu kombinaciju principa organizacije prostora bizantijske monumentalne arhitekture i romaničkih rješenja dekorativnih formi na glavnom pročelju. Arhitektonski i prostorno, graditelj precizno oblikuje sam proces bogosluženja i ukazuje na njegova ishodišta. Danas je ovo zgrada akademije likovnih umjetnosti, a da je to nekad bila crkva govori i ploča koja je postavljena na pročelju.

22.04.2005.

Aškenaska sinagoga

Za vrijeme austrougarske uprave postojale su dvije bogoštovne općine: sefardska i aškenaska. Aškenazi dolaze u Sarajevo tek poslije 1878. godine (otuda i naziv "austrougarski Jevreji"). Njihova općina gradi sinagogu u Terezija ulici 1901. godine. Taj hram je riješen kao kompaktna masa oblika paralelopipeda sa ugaonim kupolicama na visokim tamburima, a presvučen je plitkom pseudomaurskom dekorativnom plastikom. Tokom izvedbe vršene su manje preinake od arh. Karla Paržika, koji se smatra autorom objekta, a hram je završen pod nadzorom Jungwirta i osvećen 30.09.1902. godine. Izbor pseudomaurskog stilskog izraza za jevrejski sakralni objekt nije slučajan; ova dekoracija ukazuje na njihovo istočno porijeklo, a u skladu je sa ikonoklazmom same vjere.
Danas je ovo jedina aktivna sinagoga u Bosni i Hercegovini i prvi jevrejski vjerski objekat izveden u pseudomaurskom, odnosno mujedar stilu.

21.04.2005.

Zemaljski muzej

Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine osnovan je 1888. godine i najstarija je moderna kulturna i naučna ustanova u Bosni i Hercegovini zapadnog tipa. Na njegovo osnivanje uticao je splet historijskih događanja. Samom osnivanju prethodio je dug period u kojem su brojni pojedinci ili grupe intelektualaca ukazivali na potrebe za jednom takvom ustanovom. Prva ideja o osnivanju muzeja javila se još 1850. godine ali od ideje do realizacije protekle su skoro 4 pune decenije, a u međuvremenu na prostoru Bosne i Hercegovine su se smijenile dvije carevine, - osmansku je zamijenila Austro - Ugarska carevina.
Politički, strateški i ekonomski ciljevi koje je sebi postavila austrougarska uprava zahtijevali su evropsku pismenost i masovniju obrazovanost. Bosna i Hercegovina, kao jedna od još uvijek neistraženih zemalja Balkana, privlačila je radoznalost mnogih naučnika, naročito onih iz Austro-Ugarske, ali i kvazi naučnika, što je već prvih godina okupacije rezultiralo raznošenjem spomenika kulture iz naših krajeva. To je doprinijelo poduzimanju konkretnijih mjera u cilju ostvarivanja dugo prisutne ideje o osnivanju muzeja, što se ogledalo u osnivanju Muzejskog društva nakon čega je 1. februara 1888. godine Zemaljska vlada osnovala Zemaljski muzej za Bosnu i Hercegovinu. Za direktora Muzeja imenovan je vladin savjetnik Kosta Hörmann.
Budući da je prostor u kome je Muzej bio prvobitno smješten uskoro postao suviše skušen i nepogodan 1908. godine pristupilo se izgradnji nove zgrade. Odlučeno je da se gradi muzejsko zdanje paviljonskog tipa u koje će se smjestiti kao zasebne cjeline sve postojeće zbirke. Gradnja je završena 1913. godine, a Muzej otvoren za javnost 4. oktobra iste godine. U tom dugo godina jedinom namjenski izgra|enom muzejskom kompleksu na prostoru bivše Jugoslavije Zemaljski muzej djeluje i danas.

http://www.zemaljskimuzej.ba

20.04.2005.

Josip Stadler

Rođen je u Slavonskom Brodu 24. januara 1843. u skromnoj obrtničkoj obitelji Đure i Marije, rođene Balošić. U jedanaestoj godini je ostao bez oca i majke te je za nj skrb preuzela i prihvatila ga dobra brodska obitelj Oršić. Školovanje počinje u rodnome gradu, nastavlja ga u nadbiskupskom sirotištu u Požegi i Zagrebu, gdje je polazio gimnaziju, i u Rimu, gdje je na Papinskome sveučilištu Gregorijani postao prvo doktor filozofije, a potom i doktor teologije. Za svećenika je zaređen 1868. u Rimu, nakon čega se vratio u Zagreb, gdje je postao gimnazijski profesor u Sjemeništu, a kasnije i sveučilišni profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu. Papa Lav XIII. imenovao ga je 1881. vrhbosanskim nadbiskupom obnovljenog biskupijskog sjedišta u Sarajevu. Apostolskim žarom u Bosni razvija vrlo živu djelatnost na vjerskome, prosvjetnom, kulturnom i nacionalnom polju. U Sarajevu je sagradio vrhbosansku prvostolnicu, bogoslovno sjemenište s crkvom sv. Ćirila i Metoda, kaptol i nadbiskupski dvor. U Travniku je podigao sjemenište i gimnaziju. Istodobno diljem nadbiskupije dao je sagraditi više crkava i ženskih samostana. O njemu se s pravom može reći da je preporoditelj i duhovni obnovitelj Bosne. Utemeljio je Družbu sestara Služavki Maloga Isusa sa svrhom da vodi skrb za siromašnu i napuštenu djecu, za starije osobe i za siromahe uopće. Istaknuo se dobrotvornim radom u okviru kojega je u Sarajevu osnovao sirotišta "Betlehem" i "Egipat" za djecu i ubožnicu za starice. Za narod je bio "otac sirotinje". Živio je sveto i isticao se brojnim krepostima. Bio je iskreno pobožan i revno je molio. Posebno je štovao Presveto Srce Isusovo, kojemu je posvetio i svoju nadbiskupiju. Bio je veliki štovatelj Blažene Djevice Marije i svetoga Josipa. Umro je u Sarajevu u 75. godini života na svetkovinu Bezgrešnog Začeća 8. decembra 1918. Tijelo mu počiva u sarajevskoj katedrali, u grobu na kojemu je 12. aprila 1997. molio i papa Ivan Pavao II. Crkveni postupak za njegovo proglašenje svetim počeo je u Sarajevu 20. juna 2003. godine.

19.04.2005.

Sebilj

"Sebilj" ili "Sebil" je arapska riječ u značenju "put", ali kao termin označava dobrotvornu, vrlo staru instituciju, fontanu posebnog oblika na trgovima, na kojoj je sebiljdžija tasom zahvatao vodu iz korita i besplatno napajao žedne. Sebilj na Čaršiji je jedini objekat te vrste u Sarajevu, izgrađen 1891. godine, vjerovatno po projektu Josipa Vancaša. Sebilj kojeg je podigao 1754. godine bosanski vezir Mehmed-paša Kukavica izgorio je u požaru 1852. godine, a nalazio se nešto niže od današnjeg.

18.04.2005.

Filipovićeva ili Franz Josefova kasarna

U periodu dolaska austro-ugarske monarhije, na lijevoj obali Miljacke, ispod Bistrika, stajala je zgrada stare turske kasarne izgrađene oko 1850. god, zvane u narodu "kršla".

Na njenom mjestu arhitekti Carlo Panek i Franz Blažek 1898. god, rade projekt za novu kasarnu. Franz Blažek je 1898. god. uradio i idejne nacrte fasade objekta za sjevernu i istočnu stranu. Gradnja zgrade nove kasarne započinje 1899. god. uz istovremeno zadržavanje stare zgrade koja se ruši po izgradnji nove. Paralelno sa izgradnjom objekta od 1900. i 1901. god. arhitekti Karl Paržik i Ludwig Huber rade preradu nacrta fasade objekta. U suštini svi nacrti fasada kompoziciono i konceptualno su ostali isti. Panekovi i Blažekovi nacrti u detalju su historicistički. Fasada je u sekundarnom detalju izvedena po nacrtima koje je radio Paržik i Huber i nosi odlike secesije.

Izgradnjom ovog objekta i posebno uređenjem gradskog parka u njegovom podnožju, te šetnicom i drvoredom uz Miljacku, realizirana je bez sumnje vrijedna gradska sekvenca, koja je u austro-ugarskom periodu imala svojevrstan svečani i paradni karakter - održavanje koncerata vojne muzike i sl. Danas je isti prostor Kasarne zbog prisustva, za javnost skrivene, nedostupne vojne namjene, umrtvljen i pasiviziran, te je, u cilju poboljšanja urbanističkih kvaliteta prostora, neophodna promjena namjene u aktivnu gradsku funkciju (karaktera gradskog muzeja i sl.)

17.04.2005.

Marijin dvor (zgrada)

Objekat je građen u dva navrata, 1885 i 1895 godine, a 1897 je završen. To je stambeno poslovna zgrada Augusta i Marije Braun i najistaknutiji je primjer velike najamne poslovno-stambene zgrade blokovskog tipa i sa unutarnjim dvorištem. Objekat se nalazi u kvadrantu između četiri ulice : Maršala Tita, Kralja Tvrtka, Augusta Brauna i Doline s kojih je omogućen pješački prilaz, dok je sa pasaža it Titove jedino omogućen kolski prilaz u dvorište. Fasada rađena u stilu neorenesanse i klasicizma kao i sve zgrade iz tog perioda i impozantna veličina daju prečat tom području grada koje se kompletno naziva Marijin Dvor po imenu supruge Augusta Brauna, Marije. Zgrada nosi simbol arhitektonskog nasljeđa iz austrougarskog perioda u našim krajevima i reprezent je kasnog istoricizma.

15.04.2005.

Fabrika duhana Sarajevo

Fabrika duhana Sarajevo je jedno od prvih industrijskih preduzeća u Bosni i Hercegovini. Hronološki prikaz njenog istorijata nam ukazuje na najznačajnije momente od njenog osnivanja pa do kraja prvog svjetskog rata.
1880. godina
- Fabrika je osnovana na prostoru Marijin dvora, tadašnjoj periferiji Sarajeva
- otpočela je proizvodnja tzv. rezanog duhana u avanima (primitivan način proizvodnje) koji je prve dvije godine rada fabrike bio i jedini proizvod koji se u njoj proizvodio
1882. godina
- u fabrici počinje proizvodnja cigareta na mašinama na ručni pogon
- prve cigarete su se zvale "Damen", "Hercegovina" i "Bosna"
1885. godina
- asortiman proizvoda je proširen i nove vrste cigareta koje se proizvode su "Guslar", "Drina" i "Sarajevo"
1888. godina
- dalje proširenje asortimana sa proizvodnjom cigareta "Mostar", "Narenta", "Stefanija" i "Foča" i druge, tako da je fabrika do I svjetskog rata dostigla asortiman od 23 vrste cigareta
1905. godina
- u upotrebi je prva mašina za automatsku izradu cigareta
- upotreba prve mašine na električni pogon za rezanje duhana
Do I svjetskog rata fabrika je izvezla 90 miliona komada cigareta u Japan i Kinu. Rađene su specijalne narudžbe za evropske dvorove.
I svjetski rat protekao je bez prekida u radu.

http://www.fds.com.ba/

14.04.2005.

Zastava i grb Bosne

Zastava i grb iz ovog perioda su predloženi i usvojeni 1878. od strane austro-ugarskih vlasti. Grb korišten u to doba je dizajniran po uzoru na grb Stjepana Vukčića Hrvatinića, bosanskog velikaša iz 14 vijeka. Originalni grb ima bijelu podlogu i dvije crvene trake na vrhu grba. Dok se zastava, osim ovog grba, sastoji od crvene i žute trake. Ovakva zastava je bila na snazi od 1878-1908 (odnosno do aneksije Bosne i Hercegovine), kada se sa zastave uklanja grb i ona se sastoji samo od crvene i žute trake sve do 1918. Zastava Hercegovine iz ovog perioda se razlikovala po rasporedu boja (žuto-crveno) i po drukčijem grbu.

13.04.2005.

Oficirska kasina (dom Armije)

Zgrada u kojoj se danas nalazi Dom vojske FBiH je sagrađena 1880/81 godine i prije izgradnje pozorišta bila je mjesto za okupljanje viđenijih Sarajlija sa „Herren clubom“ i ostalim sadržajima. To je bio poklon graditelja željezničke pruge Brod-Sarajevo oficirima i činovništvu Sarajeva. U njoj je izvedena prva opera u izvedbi pozorišta Hajnriha Špire i mnogi drugi javni koncerti. Godine 1885 osnovano je, na nekonfesionalnoj osnovi, Muško pjevačko društvo, a kasnije i lokalna pjevačka društva: Trebević, Lira, Sloga... Objekat se podiže na neizgrađenom prostoru na kome je bilo manje groblje. Još 70-ih godina ta površina je otkupljena od austrougarskog generalnog konzulata za gradnju katoličke crkve, ali po naređenju poglavara vojvode Württenberga, 1880. počinje izgradnja oficirske kasine, dovršene i svečano otvorene već naredne godine. To je bilo središte društvenog života grada Sarajeva sve do kasnije izgradnje Društvenog doma. Ovdje su se održavale izložbe, javna predavanja, a prvi koncert vojničke glazbe održan je već 1881. godine. Štampa ovo navodi kao prvorazredan kulturni događaj Sarajeva, kome su prisustvovali Njihove Preuzvišenosti podmaršali baron Dahlen i Stransky i drugi vrhunski činovnici, potom daje informaciju o izvedenim djelima Mendelsohna, Bethovena, Mozarta, Schuberta, Delibesa i Halevya. Uskoro je održan i drugi koncert na kome su nastupili solisti na klaviru i violini uz pratnju orkestra, a potom su filharmonijski i drugi koncerti uvedeni kao redovni, što se do novijeg vremena održalo kao tradicija u istom objektu i istoj sali. Zanimljivo je i to da je nekoliko godina orkestrom 50. pješačke pukovnije dirigirao vojni kapelnik Franz Lehar, vrlo vjerovatno otac čuvenog kompozitora Franza Lehara (1870-1948), neko vrijeme našeg sugrađana.

11.04.2005.

Stara željeznička stanica "Bistrik"

Zgrada stare željezničke stanice na Bistriku izgrađena je početkom 20.st., kao prateći objekat uskotračne pruge Sarajevo-Višegrad. Na originalnim nacrtima iz 1902. i 1904. god. nepoznati arhitekt je ovoj maloj staničnoj zgradi dao sve karakteristike alpske arhitekture austrougarskog perioda, u kojoj se naročito ističe osobita primjena drvenih konstruktivnih i dekorativnih elemenata. Već ranije degradiran prepravkama središnjeg dijela, nakon agresije, objekat se nalazi u teškom stanju.

05.04.2005.

Zgrada predsjedništva (Zgrada Zemaljske vlade)

Zgradu Predsjedništva Bosne i Hercegovine projektovao je arhitekta Josip Vancaš.Vancaš se odlučio fasadu zgrade uraditi u stilu firentinske rane renesanse. Zgrada zahvata prostor od 70 metara dužine i 65 metara širine, sa ukupnom površinom od 3.082 metara kvadratnih i sa ukupno 203 prostorije.U prizemlju je svojevremeno bio predviđen smještaj za oficire, stražu i portire, zatim banke, odjeljenja šumarstva, katastarski arhiv, Zemaljsku kasu, ekonomat i stanove za čuvare. Na prvom spratu smješten je Svečani salon visine 2 sprata, a na drugom spratu predviđen je bio smještaj za ostala četiri odjeljenja Vlade, Vrhovnog suda, Duhanskog inspektorata, Računskog departamana i Rudarskog satništva.

Svečano otvaranje radova obavljeno je 19.marta 1884.godine i radovi su tekli po planu tačno dvije godine. Zgrada je otvorena marta 1886.godine.

Gradnja zgrade:
Ubrzo nakon austro-ugarske okupacije Bosne i Hrecegovine 1878. godine, pojavio se u Sarajevu problem smještaja okupacione vojske i centralnih upravnih organa okupacione vlasti.Turska uprava je izgradila Konak kao jedinu zgradu predviđenu za smještaj državnih organa, tj. sjedište valije.Zato je austro-ugarska vojska u početku bila smještena u barakama i privatnim kućama, a organi centralne uprave u Bosni i Hercegovini bili su rasuti po gradu u trošnim erarnim zgradama i iznajmljenim privatnim kućama.

Početkom 1879.godine tj. nakon kraćeg perioda vojne uprave počinje djelatnost Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu.Od tada je svake godine, prilikom donošenja budžeta, zahtjevana izgradnja odgovarajuće zgrade za smještaj vladinih organa. Međutim, zbog neodložnih investicija koje je okupaciona uprava ulagala u izradu katastra, izgradnju cesta, željezničkih pruga i za vojne potrebe, investicije za izgradnju zgrade Predsjedništva odložene su za nekoliko godina. Za to vrijeme vršene su adaptacije starih turskih zgrada, ali nijedna od njih ipak nije odgovarala potrebama ovih organa, a prijetila je i stalna opasnost od požara. Na tu opasnost je Vlada ukazivala Zajedničkom ministarstvu u Beču, nadležnom za poslove Bosne i Hercegovine, a naročito na posljedice koje bi nastale uništenjem arhiva.Taj strah nije bio neosnovan, budući da je 1879. godine u katastrofalnom požaru izgorio dobar dio starog dijela Sarajeva. Pored toga, ovo je sve bilo skupo kako zbog plaćanja visokih najamnina za privatne zgrade, tako i zbog troškova održavanja trošnih zgrada i razbacanosti službi po cijelom gradu. Takvo stanje nije dozvoljavalo ni dalje proširenje uprave, što je Vlada stalno zahtijevala.

Dolaskom Benjamina Kalaja za ministra Zajedničkog ministarstva finansija u Beču 1882.godine ubrzane su pripreme za izgradnju zgrade Predsjedništva u Sarajevu. Iste godine on piše Zemaljskoj vladi da se u 1882.godini ne mogu odobriti sredstva, ali je siguran da će se već u 1883.godini odobriti dio investicionih sredstava za gradnju zgrade Predsjedništva i zato traži da se odmah počne sa tehničkim pripremama.

Kalaj je odmah na početku svoga mandata zahtijevao da pojedini centralni organi vlasti u Bosni i Hercegovini jednistveno nastupaju u vođenju svojih poslova, ali se prilikom dolaska u Sarajevo uvjerio da se to ne može postići u uslovima kada su finansijska administracija, politička i sudska uprava odvojeni jedna od druge. Zato je u svom prijedlogu caru i tvrdio da se jedinstven i efikasan rad vlasti može postići samo ako se sva odjeljenja i službenici Zemaljske vlade prostorno objedine i međusobna i pismena korespondencija zamijeni redovnim dnevnim ličnim kontaktima izneđu šefova pojedinih odjeljenja i njihovih službenika.Tako bi se svi organi vlade stopili u jedno tijelo.

Uvjeravajući cara u potrebu izgradnje zgrade Predsjedništva u Sarajevu, Kalaj je naveo i političke razloge koji to diktiraju. S obzirom na loš, a dijelom i nečastan smještaj centralnih organa vlasti, stanovnici ove zemlje zaključiće da se radi o privremenom karakteru nove vlasti. Ako bi ko htio da zatraži zaštitu od Vlade, teško će se orijentisati jer su vladini departmani rasuti po cijelom gradu, što, također, po mišljenju Kalaja, ruši ugled vlasti.

http://www.predsjednistvobih.ba

Sarajevo (1878-1918)
<< 04/2005 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930


Više informacija o Sarajevu za vrijeme austro-ugarske

Dosadašnji postovi
Građevine i ostali sagrađeni objekti:

Zgrada HKD Napredak
Crkva Presvetog Trojstva
Stara željeznička stanica na Ilidži
Jedilerska tekija (Sedam braće)
Crkva Kraljice svete krunice i Katolički školski centar Sv. Josip
Paviljon Bosne na Svjetskoj izložbi
Drvenija most
Ajas-pašin dvor - Hotel "Central"
Gazi Isa-begova banja
Nadgrobni spomenik SSK-u
Zgrada mitropolije i bogoslovije
Crkva sv. Vinka
Muzički paviljon
Tkaonica ćilima
Hotel "Evropa"
Kino Apolo
Društveni dom
Crkva i samostan sv. Ante
Crkva sv. Ćirila i Metoda
Ulema-medžlis
Jajce kasarna
Električna centrala
Pravosudna palata
Salomova palata
Zemaljska bolnica
Šerijatska sudačka škola
Zgrada glavne pošte
Vojna komanda
Zgrada muzičke akademije
Prva gimnazija
Inat kuća
Grand hotel
Evangelistička crkva
Aškenaska sinagoga
Zemaljski muzej
Sebilj
Filipovićeva kasarna
Marijin dvor
Oficirska kasina
Željeznička stanica Bistrik
Zgrada zemaljske vlade
Tržnica
Katedrala
Vijećnica

Ličnosti:

Esad Kulović
Nezir ef. Škaljić
Gavrilo Princip
Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak
Mustaj-beg Fadilpašić
Nedeljko Čabrinović
Josip Vancaš
Josip Stadler

Nauka, obrazovanje, kultura i sport:

Književni list "Nada"
Gajret
Fudbal
Seizmologija
Butmir - otkriće neolitskog naselja
Štampa
Bosanska vila

Privreda:

Trgovina
Apotekarstvo
Kanalizacija
Dionička pivara
Ciglane
Vatrogasna služba
Vodovod
Ugostiteljstvo
Fabrika duhana Sarajevo

Ostalo:

Obrada fasada objekata iz austro-ugarskog perioda
Teritorijalna podjela
Prvi regulacioni plan
Prvi tramvaj
Sarajevo kao saobraćajni centar
Velika aleja na Ilidži
Regulacija Miljacke
Botanički vrt zemaljskog muzeja
Zastava i grb Bosne
Važniji datumi

Stranice o istoriji Sarajeva

Prijatelji i ostali linkovi

Autor


BROJAČ POSJETA
388697

Powered by Blogger.ba
Get Firefox!

Free Web Counter