Sarajevo (1878-1918)

Sarajevo za vrijeme austro-ugarske


23.07.2005.

Crkva sv. Ćirila i Metoda sa katoličkom bogoslovijom (sjemenište)

Projekat crkve, a i sjemeništa uradio je Josip Vancaš 1895. godine. Crkva je posvećena Ćirilu i Metodu i osveštena je 1896. godine. Smještena je između dva krila sa kojima čini cjelinu. Crkva u osnovi predstavlja istokračni križ iznad čijeg presjeka se, kao i kod crkve sv. Petra u Rimu, uzdiže kupola koja dominira ne samo ovim crkvenim kompleksom nego i okolnim ambijentom. Obzirom da je građena u neorenesansnom stilu, nema ničega zajedničkog sa ranogotskom katedralom samo 150 metara južnije. Unutrašnjost crkve je veoma bogato dekorisana sa oltarima rađenim u baroknom stilu na zlatnoj pozadini, zatim vrijedne freske iz života sv. Ćirila i Metoda kojima je crkva i posvećena, te druge veoma vrijedne slike iz Kristovog života i sv. Bogorodice.
Nakon drugog svjetskog rata u socijalističkom sistemu zapadni blok uz ulicu Muse Ćazima Ćatića (bivša Hajduk Veljkova) služio je kao profani studentski dom, dok je u istočnom istovremeno egzistirala katolička bogoslovija.

22.07.2005.

Ulema-medžlis

U vrijeme pružanja otpora okupaciji 1879. godine, oštećena je i Careva džamija. Već naredne godine ona je temeljito obnovljena, a kasnijim rušenjem objekata šehidijine biblioteke na tom prostoru se 1911. godine, podiže nova zgrada za ulema-medžlis tačno u osovini postojeće džamije. Arkadama je spojena sa trijemom džamije formirajući dobro dimenzionirano unutarnje dvorište. Zgrada ulema-medžlisa se nalazi na višem nivou u odnosu na džamiju zbog regulacije Miljacke. Ulema-medžlis predstavlja rezidenciju reis-ul-uleme.
Projektant Karlo Paržik novim objektom interpretira duh zatečenih oblika osmansko-turske arhitekture. Njegova interpretacija puno je bliža istini od ranijeg "maurskog" stila koji je bio izraz pretjerane generalizacije "orijentalnog" i "islamskog".

19.07.2005.

Jajce kasarna

Na njenom mjestu, sredinom devetnaestog vijeka, bile su manje kasarne. Objekat se nalazi ispod Bijele tabije. Kasarna današnji izgled nosi od 1913/14 godine, a ime od 1915 godine kada je preselila jedna austrougarska vojna bolnica iz Jajca. Kasarna dominira (uz Bijelu tabiju) cijelim gradom, tako da je vizualno nemoguće da je se ne uoči. Objekat se nalazi u ulici Pod bedemom.

17.07.2005.

Nedeljko Čabrinović

Nedeljko Čabrinović rođen je u Trebinju 20. januara 1895. godine kao sin austrijskog policijskog špijuna. Od samih početaka svog školovanja nije bio baš najbolji učenik. Vjeran sebi u četrnaestoj je godini odustao od daljeg školovanja i posvetio se lutanju i trgovanju. No, od nečeg se moralo živjeti pa se zaposlio. Tako je radio kao limar, tesar i tipograf. Ni na jednom poslu koji je radio njegove kolege nisu imale baš naročito mišljenje o njemu jer je bio izrazito svadljiva osoba. Uz to ni poslodavci nisu bili previše zadovoljni njime jer nije bio naročito radišan. Godine 1912. u Sarajevu je sudjelovao u tipografskom štrajku zbog čega je protjeran iz Sarajeva. Potom je radio u Trstu, Zagrebu i Beogradu. U Beogradu je našao posao tiskari Velika Srbija, a potom u Državnoj štampariji Kraljevine Srbije. Čabrinović ne samo da je mijenjao poslove već je olako mijenjao i politička uvjerenja. Tako je prvotno bio socijalist, potom anarhist da bi na kraju završio kao nacionalist. Ali tu je uvijek bila jedna konstanta - za što god se zalagao uvijek je to činio s jednakim žarom. U nekoj beogradskoj kafani major srpske vojske Tankosić vrbovao ga je za jednog od izvršitelja plana atentata na nadvojvodu Franju Ferdinanda, nasljednika austrijskog trona. Nakon uspješnog vrbovanja Čabrinović se pridružio Gavrilu Principu i Trifku Grabežu u vježbanju streljačkih sposobnosti u kampu za vojnu obuku. Prije polaska u Bosnu s ciljem ostvarivanja zadanog plana oprostio se s Milicom Racković, grafičkom radnicom, poklonivši joj Tipografski kalendar 1911. g. za uspomenu, s napomenom: O meni ćeš čuti za neki dan više... Iz Sarajeva se javio razglednicom Mikiši Milenkoviću, i Dragoljubu Gospiću, svojim dobrim prijateljima. U obje razglednice stavio je naslove pjesama Đure Jakšića: Padajte braćo! i Oj Vidovdane, željeni brale. Dragoljub Gospić kasnije će za njeg reći kako je bio ...romantik, sentimentalist, čovjek kome za srce prianja svaka lijepa misao, svaka revolucionarna fraza, svaki herojski gest, bunovan, uvijek odlučan i pun poleta...
Na dan atentata 28. juna 1914. Čabrinović je prvi bacio bombu na kolonu vozila kojom se vozio nadvojvoda ali nije uspio ubiti nadvojvodu već je bomba pogodila pratnju. Vidjevši kako nije uspio u svojoj namjeri progutao je otrov te skočio preko zidića koji ga je dijelio od rijeke Miljacke. No, otrov je bio star (samim tim je izgubio svoja otrovna svojstva) te je izazvao samo povraćanje i mučninu u želucu. Kako je Miljacka tek nekoliko centimetara duboka rijeka za njim su skočili i ljudi iz nadvojvodina osiguranja te uhapsili Čabrinovića. Nedeljku Čabrinoviću i ostalim atentatorima organizirano je suđenje u oktobru 1914. godine.
Izjave koje su atentatori dali na suđenju bile su posve različite, a koje su odgovarale na pitanje zašto su počinili atentat. Od toga da su željeli biti junaci, osvetiti se za bosansko siromaštvo, željeli učiniti dobro, da su borili za Veliku Srbiju itd. Za razliku od Gavrila Principa Čabrinović je na suđenju, sav u suzama, izrazio kajanje zbog počinjeg zlodjela. Proglašen je krivim i kao maloljetnik osuđen na dvadeset godina zatvora. U prvim danima robije, u samici, čavlom grebe plehanu posudu za jelo
urezujući slova i tako tiska; svoj list Bomba, kratke vijesti i poruke u nekoliko rečenica. Umro je u 21. januara 1916. godine od tuberkuloze u zatvoru u Terezinu (Češka). Poslije smrti Čabrinovića, grob mu je zaravnat i zabetoniran kako se ne bi znalo mjesto gdje je sahranjen. Kada je 29. aprila 1918. godine umro i Gavrilo Princip, tako je postupljeno i s njim. Međutim, jedan vojnik zabilježio je mjesta u dvorištu tvrđave gdje su tijela sahranjena, pa su tako tijela, poslije Prvog svjetskog rata, nađena i sahranjena u Sarajevu u zajedničkoj grobnici atentatora.

15.07.2005.

Električna centrala i struja u Sarajevu

Dok su za osvjetljenje u Sarajevu ranije služile uglavnom lojane svijeće, po okupaciji prodirale su uvozne stearinske svijeće i petrolej, koji su sve više upotrebljivani za rasvjetu po kućama i ulicama. Kada je u New Yorku podignuta prva električna centrala u svijetu, na zapadu se za osvjetljenje počela koristiti električna energija. Ove razvojne prilike su podstakle okupacionu upravu da razmišlja o uvođenju električnog osvjetljenja u Sarajevu. Pošto su obezbjeđena sredstva, 1893 godine otpočeta je gradnja električne centrale na Hisetima uz Miljacku. Do naredne godine završeni su građevinski radovi nakon čega su montirane mašine i položeni kablovi po gradskim ulicama. Centrala se sastojala iz centralne stanice (kotlarnice i strojarnice) sa zgradom za dirkciju, zatim iz postaje akumulatora i kolnice za tramvaj na željezničkoj stanici. U kotlarnici su u početku smještena tri, a zatim pet parnih kotlova, dok su u strojarnici smještena tri parna stroja za kondenzaciju od kojih svaki pokreću dva dinama. Kapacitet strojarnice je iznosio oko 4000 sijalica od 16cd, koji se mogao proširiti na 6500. Prvo probno paljenje električnog svijetla izvršeno je 3.4.1895 godine kada su zapaljeni električni fenjeri u Koševskoj ulici, Ćemaluši do Ferhadije i Čekrkinici ulici. Nasuprot probnom paljenju pravo električno osvjetljenje je uvedeno 1.5.1895 na Apelovoj obali u vezi s otvaranjem električnog tramvaja. Radovi na uvođenju električnog osvjetljenja su napredovali i već sredinom maja bile su osvjetljene ulice Kolodvorska i Ćemaluša, dok je svijetlo uvođeno i u neke kuće. Električna centrala je bila obavezna da daje struju posjednicima kuća i stanarima onih ulica u kojima postoje vodovi i ukoliko radna sposobnost stanice to dopušta. Obične sijalice do 35cd pribavljala je centrala, kao i ugljene šipke za oblučne lampe, kao i elektro-motore. Već poslije godinu dana na električnoj mreži je bilo priključeno 780 sijalica razne jakosti i 28 svjetiljki na luk za javnu rasvjetu, te oko 4000 sijalica za privatnu rasvjetu i za prenošenje snage putem elektro-motora. Pošto je kapacitet centrale bio nedovoljan izvršeno je značajno proširenje i poslije proširenja električna centrala je bila osposobljena da zadovolji veće potrebe grada u električnoj energiji. Tako su u glavnim gradskim ulicama postavljene velike oblučne električne lampe na razapetim žicama koje su gorile do 10 sati navece i davale su jako svijetlo. Kako se vremenom stalno povećavao broj potrošača struje, postalo je jasno da treba što prije povećati proizvodnju električne energije pa su poslije dužih rasprava uzete u obzir četiri kombinacije :1) da se proširi postojeća centrala; 2) da se sagradi druga parna elektrana u Sarajevu; 3) da se kupuje struja od elektrane u Brezi i 4) da opština sagradi hidroelektranu kod Bogatića na Željeznici. Na osnovu stručnih mišljenja zastupstvo je u sjednici od 2.5.1912 usvojilo prijedlog o podizanju hidroelektrane na Željeznici i pri tom da od vlade zatraži pravo da iz rijeke Željeznice upotrebljava 3000 litara vode u sekundi. U međuvremenu na površinu je izbio jedan novi projekat koji je zasjenio već usvojeni plan o gradnji hidroelektrane na Željeznici. Plan je bio da se otvori hidrocentrala na Dudinom Hridu koja bi koristila vodenu snagu vodovoda Prača. Plan je bio privlačan i opštinsko zastupstvo ga je usvojilo i počela je gradnja. Hidrocentrala na Dudinom Hridu osposobljena je tek pri kraju rata.

09.07.2005.

Pravosudna palata - Pravni fakultet

Potreba za rješavanjem raznih pravnih i političkih pitanja te aneksija BiH nametnuli su potrebu za odgovarajućim prostorom koji bi koristio za tu svrhu. Stoga je Zemaljska vlada raspisala konkurs za projekat Pravosudne palate. Nagradu su dobili arhitekti Hans Glaser i Alfred Krup iz Beča.
Projekat je dalje razradio Karlo Paržik u maniru kasnog istoricizma. Objekat je realiziran 1912/14 godine, dok je dio koji se naslanja na ulicu Branilaca Sarajeva završen 1918 godine. To je projekat u kojem je sudjelovao veliki broj stranih i domaćih izvođača.Glavni arhitektonski naglasci su na pročelju zgrade prema Miljacki, sa velikim ulaznim portalom iznad kojeg je lođa sa dvoetažnim stupovima u klasicističkom maniru, sa visokim atikom i visokim kvadratnim tamburom kupole.

04.07.2005.

Salomova palata (Titova 54)

"Salomova palata" nastala 1912. godine, kao djelo arhitekte Rudolfa Tönniesa ima izrazito horizontalnu podjelu svog pročelja. Jedinstvenim rješenjem obuhvaćeno je prizemlje i I kat sa bogatim i dubokim reljefom u vještačkom kamenu, a u jakom kontrastu je zona gornjih katova u glatkom malteru lišena jače dekorativne plastike. Široki ulični front ove stambene trokatne palače ritmiziran je sa devet prozorskih osa. Srednje tri, u donjoj zoni imaju široki, lučno zasvođen pasaž. Ovaj srednji dio uokviruju dva trostranična doksata završena kratkim stubovima na kojima leži limom pokrivena kupola što djeluje poput altane. Donji dio dvoetažnog masivnog plana nosi dubokorelje nu secesionističku dekoraciju. Široki poput talasa uskovitlani listovi predstavljaju okvire figurama između otvora I kata. Osam figura u prirodnoj veličini postavljene na konkavnu glatku pozadinu uokvirenu pozlaćenim astragalom daju likove ljudi Bosne i Hercegovine u narodnim nošnjama hrvatskog, srpskog i muslimanskog gradskog i seoskog stanovništva.

Sarajevo (1878-1918)
<< 07/2005 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


Više informacija o Sarajevu za vrijeme austro-ugarske

Dosadašnji postovi
Građevine i ostali sagrađeni objekti:

Zgrada HKD Napredak
Crkva Presvetog Trojstva
Stara željeznička stanica na Ilidži
Jedilerska tekija (Sedam braće)
Crkva Kraljice svete krunice i Katolički školski centar Sv. Josip
Paviljon Bosne na Svjetskoj izložbi
Drvenija most
Ajas-pašin dvor - Hotel "Central"
Gazi Isa-begova banja
Nadgrobni spomenik SSK-u
Zgrada mitropolije i bogoslovije
Crkva sv. Vinka
Muzički paviljon
Tkaonica ćilima
Hotel "Evropa"
Kino Apolo
Društveni dom
Crkva i samostan sv. Ante
Crkva sv. Ćirila i Metoda
Ulema-medžlis
Jajce kasarna
Električna centrala
Pravosudna palata
Salomova palata
Zemaljska bolnica
Šerijatska sudačka škola
Zgrada glavne pošte
Vojna komanda
Zgrada muzičke akademije
Prva gimnazija
Inat kuća
Grand hotel
Evangelistička crkva
Aškenaska sinagoga
Zemaljski muzej
Sebilj
Filipovićeva kasarna
Marijin dvor
Oficirska kasina
Željeznička stanica Bistrik
Zgrada zemaljske vlade
Tržnica
Katedrala
Vijećnica

Ličnosti:

Esad Kulović
Nezir ef. Škaljić
Gavrilo Princip
Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak
Mustaj-beg Fadilpašić
Nedeljko Čabrinović
Josip Vancaš
Josip Stadler

Nauka, obrazovanje, kultura i sport:

Književni list "Nada"
Gajret
Fudbal
Seizmologija
Butmir - otkriće neolitskog naselja
Štampa
Bosanska vila

Privreda:

Trgovina
Apotekarstvo
Kanalizacija
Dionička pivara
Ciglane
Vatrogasna služba
Vodovod
Ugostiteljstvo
Fabrika duhana Sarajevo

Ostalo:

Obrada fasada objekata iz austro-ugarskog perioda
Teritorijalna podjela
Prvi regulacioni plan
Prvi tramvaj
Sarajevo kao saobraćajni centar
Velika aleja na Ilidži
Regulacija Miljacke
Botanički vrt zemaljskog muzeja
Zastava i grb Bosne
Važniji datumi

Stranice o istoriji Sarajeva

Prijatelji i ostali linkovi

Autor


BROJAČ POSJETA
386620

Powered by Blogger.ba
Get Firefox!

Free Web Counter