Sarajevo (1878-1918)

Sarajevo za vrijeme austro-ugarske


12.08.2005.

Vatrogasna služba

Vatra je oduvijek u Sarajevu predstavljala jednu od najvećih opsnosti kojoj su bili izloženi i ljudi i materijalna dobra. Prvih dana po okupaciji u Sarajevu su postojala samo dva šmrka (tulumbe) za gašenje požara, jedan u konaku i drugi u velikoj kasarni. Oni su poslužili u prom požaru od okupacije u noći između 2. i 3. 12. 1878 kada su se blizu konaka zapalile dvije kuće i štala. Taj požar je dao povoda da se u gradu odrede znakovi za uzbunu u slučaju izbijanja požara. Požar je označavao top na Tabiji koji bi ispalio četiri puta za požar na lijevoj obali Miljacke, odnosno tri puta za požar na desnoj obali Miljacke. Još jedan veliki požar je zadesio Sarajevo 8.8.1879 godine. To je bio katastrofalan požar, poznat i pod imenom “velika jangija” koji je gradski centar pretvorio u zgarište. Izgorile su 304 kuće, 434 dućana i 135 drugih zgrada u 36 raznih ulica. Od većih zgrada izgorile su i četiri džamije, katolička crkva, njemački konzulat, Tašlihan, Đulov-han i sinagoga. Poslije ovog požara bilo je jasno da u Sarajevu hitno treba organizovati vatrogasnu službu. Vojna komanda je odmah formirala jednu vatrogasnu četu koja je bila naročito uvježbana za ovaj posao. Krajem 1879 godine osnovano je od strane građanstva dobrovoljno vatrogasno društvo koje je pozivalo sve građane radi upisa i primanja članova. Ali ova dva društva nisu bila toliko efikasna u gašenju požara. Vremenom se vojna vatrogasna četa ograničila samo na kasarnu, a u vatrogasnom društvu su se javljali prvo finansijski problemi, a poslije i problemi u nedostatku ljudi jer je društvo bilo temeljeno na dobrovoljnom radu. Tako je poslije brojnih sjednica na sjednici od 8.3.1883 godine odlučeno da se formira stalna vatrogasna četa za grad Sarajevo. Četa je bila pod komandom posebnog požarnog upravitelja, imala je svog požarnog majstora, zatim rukovodioca pribora kao i dovoljan broj glavnih i običnih požarnika, sve sa stalnom platom. Stalnim vatrogascima su služili kao pomagači, pored nekoliko privremenih požarnih momaka, još i sarajevski dimnjačari i dunđeri koji su također bili plaćeni za rad. Prvi komandant vatrogasne čete bio je Huršid ef. Terezinski koji je tada važio za najpoznatiju osobu u gradu Sarajevu. On je na toj dužnosti bio sve do svoje smrti 1904 godine. Poslije njega na ovu dužnost dolazi Alija Lutvo koji je bio na ovoj dužnosti sve do kraja okupacije. U toku rada vatrogasna četa je prikupila potreban alat i materijal za gašenje požara. Uspjevali su da lokalizuju brojne požare koji su u prvo vrijeme izbijali u većem broju. 30.1.1884 godine uz spremište u Tereziji je dozidana provizorna vatrogasna kasarna za smještaj ljudstva, a uz nju i požarna kula za osmatranje požara, dok je druga kula bila smještena u vojnoj kasarni. Ova kasarna vremenom je postala nepogodna za pravilan rad, pa je na sjednici zastupstva odobreno da se u Tereziji ulici kupi zemljište na kojem će se izgraditi vatrogasna kasarna. Kada je kupljeno zamljište, određeni su izvođači radova i počela je gradnja po planovima arhitekte Pospišila. Zgrada je izgrađena na dva sprata i u njoj je spremište za sprave i materijal, zatim spavaće sobe za momčad i niz ostalih potrebnih prostorija, dok je uz zgradu uređeno vatrogasno vježbalište. Podignuta je na kraju Terezije ulice i Mutnog potoka uz prosjecanje nove poprečne ulice. Dovršena je početkom maja 1913 godine. S dovršenjem nove vatrogasne kasarne na raznim mjestima u gradu postavljeno je 83 komada požarnih automata za javljanje požara koji su bili tako udešeni da čim se razbije staklo i pritisne dugme, požar je obavljen u novoj vatrogasnoj kasarni odakle je omoućen brz odlazak na mjesto požara. Pored gašenja požara vatrogasna četa je imala zadatak da po gradskim ulicama pali i gasi fenjere, za koje je u početku bio upotrebljavan petrolej. Kad je po gradskim ulicama uvedena električna rasvjeta, vatrogasci su i dalje bili dužni da pale električne lampe. Gradska vatrogasna četa je bila od vanredne koristi za grad Sarajevo, jer je kroz cijelo vrijeme budno čuvala i hrabro branila grad od elementarnih požarnih nesreća.

Sarajevo (1878-1918)
<< 08/2005 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


Više informacija o Sarajevu za vrijeme austro-ugarske

Dosadašnji postovi
Građevine i ostali sagrađeni objekti:

Zgrada HKD Napredak
Crkva Presvetog Trojstva
Stara željeznička stanica na Ilidži
Jedilerska tekija (Sedam braće)
Crkva Kraljice svete krunice i Katolički školski centar Sv. Josip
Paviljon Bosne na Svjetskoj izložbi
Drvenija most
Ajas-pašin dvor - Hotel "Central"
Gazi Isa-begova banja
Nadgrobni spomenik SSK-u
Zgrada mitropolije i bogoslovije
Crkva sv. Vinka
Muzički paviljon
Tkaonica ćilima
Hotel "Evropa"
Kino Apolo
Društveni dom
Crkva i samostan sv. Ante
Crkva sv. Ćirila i Metoda
Ulema-medžlis
Jajce kasarna
Električna centrala
Pravosudna palata
Salomova palata
Zemaljska bolnica
Šerijatska sudačka škola
Zgrada glavne pošte
Vojna komanda
Zgrada muzičke akademije
Prva gimnazija
Inat kuća
Grand hotel
Evangelistička crkva
Aškenaska sinagoga
Zemaljski muzej
Sebilj
Filipovićeva kasarna
Marijin dvor
Oficirska kasina
Željeznička stanica Bistrik
Zgrada zemaljske vlade
Tržnica
Katedrala
Vijećnica

Ličnosti:

Esad Kulović
Nezir ef. Škaljić
Gavrilo Princip
Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak
Mustaj-beg Fadilpašić
Nedeljko Čabrinović
Josip Vancaš
Josip Stadler

Nauka, obrazovanje, kultura i sport:

Književni list "Nada"
Gajret
Fudbal
Seizmologija
Butmir - otkriće neolitskog naselja
Štampa
Bosanska vila

Privreda:

Trgovina
Apotekarstvo
Kanalizacija
Dionička pivara
Ciglane
Vatrogasna služba
Vodovod
Ugostiteljstvo
Fabrika duhana Sarajevo

Ostalo:

Obrada fasada objekata iz austro-ugarskog perioda
Teritorijalna podjela
Prvi regulacioni plan
Prvi tramvaj
Sarajevo kao saobraćajni centar
Velika aleja na Ilidži
Regulacija Miljacke
Botanički vrt zemaljskog muzeja
Zastava i grb Bosne
Važniji datumi

Stranice o istoriji Sarajeva

Prijatelji i ostali linkovi

Autor


BROJAČ POSJETA
362346

Powered by Blogger.ba
Get Firefox!

Free Web Counter