Josip Vancaš

Rođen je u Sopronu 22.3.1859. Studirao na Visokoj tehničkoj školi u Beču 1876-81 a potom radio u atelieru F. Fellnera i H. Helmera, te kod F. Schmidta od kojih usvaja primjenu eklektičko-istorijskih stilova. Na poziv bosanske vlade dolazi 1883. u Sarajevo gdje je proveo najveći dio života i bio vodeća ličnost u arhitekturi. U njegovim djelima prevladavaju historicizam i eklekticizam, a kasnije se javljaju i elementi bečke secesije. U svojim projektima ide od pseudoromaničkih do pseudoorijentalnih oblika. Proučavao je bosansko pučko graditeljstvo i nastojao primjenom njegovih karakterističnih elemenata ostvariti “bosanski stil”. Bio je neobično produktivan. Za vrijeme djelatnosti u Bosni 1883-1921 sagradio je 102 stambene kuće, 70 crkava, 12 škola, 10 banaka,10 palača, 10 vladinih i općinskih zgrada, 6 hotela i kafana i izveo niz pregradnja. Radio je nacrte za oltare te za stambene i crkvene interieure. Kao zastupnik u bosansko-hercegovačkom saboru podnio je 1911 rezoluciju o zaštiti spomenika kulture u BiH. Napisao je više studija o bosanskoj pučkoj i urbanoj arhitekturi. Od 1921 živio je u Zagrebu. Pridonio je urbanom razvitku Sarajeva dajući smjernice za izgradnju prostora oko današnje zgrade Izvršnog vijeća (sada Predsjedništva BiH), četvrti Koševo, te za potez Strossmayerove ulice koja i danas predstavlja najkompaktniju urbanu cjelinu iz tog vremena. Glavni su mu radovi neogotička katedrala (1884-89), neorenesansna palača Zemaljske vlade (danas Predsjedništvo), hotel Evropa i Ajas –pašin dvor u Sarajevu, pseudo-folklorni paviljon Bosne i Hercegovine na Milenijskoj izložbi u Budimpešti (1896 ), palača Prve hrvatske štedionice u Zagrebu (1898-1900), palača Normann u Osijeku, te hotel Union i zgrade Gradske štedionice i Pučke štedionice u Ljubljani. Umro je u Zagrebu 15.12.1932.

6 komentara

Komentariši