Ciglane

U većem obimu u Sarajevu se razvila najprijeindustrija građevinskog materijala, sa proizvodima koji su neophodni za primjenjivani novi način građenja. Živa građevinska djelatnost koja se u gradu razvila po okupaciji podsticala je pojedince da pristupe podizanju nekoliko većih ciglana, za koje se moglo pretpostaviti da će kroz duže vrijeme imati vanredan prosperitet. A to je bilo tim privlačnije što su za rad ciglana u samom Sarajevu postojali povoljni sirovinski izvori, velike količine odlične gline, zatim dovoljno radne snage, te pogodni prirodni uslovi (voda, drvo i dr). Iz ovog razloga došlo je ovdje već rano do podizanja više modernih ciglana većeg kapaciteta, čiji je rad bio od značaja za razvitak grada.
Prvu ciglanu sa ručnom proizvodnjom i kapacitetom do 2 miliona komada cigle podigao je 1879 godine na Koševu (na mjestu današnjeg naselja Ciglane) August Braun, koji je prethodne 1878 godine osnovao preduzeće za gradnju i građevinski materijal (pretvoreno 1912 godine u akcioničarsko društvo). U sastavu ovog preduzeća Braun je uskoro podigao i drugu ciglanu u Velešićima uz potok Sušicu, a usto je imao i svoj kamenolom, pilanu sa stolarijom za izradu prozora i vrata, dok je uz ciglanu na Koševu formirao novi pogon za proizvodnju šamotnih opeka manje vatrostalnosti, kao i proizvodnju keramičkih kanalizacionih cijevi sa odgovarajućim fazonskim djelovima. Uskoro je podignuto još nekoliko ciglana, tako da je već 1885 godine u gradu bilo 7 ciglana i 5 kamenoloma. Veću ciglanu u Sarajevu podigao je 1890 godine Gligorije Jeftanović, u neposrednoj blizini prve, dok je nešto kasnije preuzeo i veliku Šprungovu krečanu u Hadžićima. Nove ciglane su zatim nicale jedna iza druge na području Koševa, Velešića (potok Sušice) i Kovačića, a imale su ukupno kapacitet oko 15 miliona komada cigle godišnje. Do 1910 godine u ciglanama je bila ručna proizvodnja, ali je paljenje vršeno u kružnim pećima i na taj način je bilo vrlo ekonomično.

2 komentara

Komentariši