U tekstilnoj industriji, koja je izvan kućne radinosti bila slabo razvijena u zemlji, Sarajevo je u ovo vrijeme imalo nekoliko preduzeća. Među njima je veće značenje imala zamaljska tkaonica ćilima na Bistriku, koju je vlada 1892 godine osnovala sa ciljem da se tkanje ćilima, razvijano dotad u vidu kućne radinosti, ne samo očuva od propadanja, nego i putem njegovanja orijentalnih ornamenata i uvođenja modernih tehničkih uređaja usavrši i digne na viši umjetnički nivo. Da bi se to postiglo, tkaonica je prvobitno imala zadatak da u svojim radnim prostorijama osposobljava radnice u tkanju i pletenju ćilima i da im potom za rad kod svojih kuća iznajmljuje potrebne tkalačke strojeve. U tkaonici su pravljeni tkani ćilimi i ćilimi rađeni rukom (perzijski), a pored toga su kao sporedne grane postojale bojadisarnica i stolarnica. Za tkanje ćilima upotrebljavana je domaća i angorska vuna, a radilo se na tkalačkim stanovima u raznim dimenzijama do šest metara širine.
Na rad u tkaonici ćilima primane su djevojke starije od 14 godina, koje su radile za neznatnu nadnicu od 0,90 do 1 krune i jedino su spretnije starije radnice mogle zaraditi 2 do 2,40 kruna dnevno. U početku je bilo samo 30 radnica i taj broj je postepeno rastao i 1905 godine iznosio je 232, a u 1909 godini 360 radnica. Sa porastom broja radnica umnožio se i broj stanova, kojih je 1905 godine bilo 128 (bosanskih 115, perzijskih 12 i jedan za goblene), a u 1909 godini 252 (bosanskih 209, perzijskih 12 i jedan za goblene). Za crtanje novih orijentalnih mustri u fabrici je bio i jedan crtač iz Perzije.
Tkaonica ćilima

imaš baš super zanimljivih stvari na bloggu, moram jedan dan odvojiti i pregledati sve…
Super što ne daš da neke stvari odu u zaborav…
svaka cast na blogu, jedan od najljepsih blogova, puno informacija o jednom interesantnom periodu koje je jako uticalo na Bosnu, samo takoo