Kanalizacija

Umjesto sistematski građene kanalizacije po cijelom gradu, ranije je Sarajevo samo ponegdje imalo jednostavne kanale, djelimično pokrivene drvetom, ali ne potpuno zatvorene, dok su se s okolnih brda slijevale blatne vode sa muljem i kišnica i u otvorenim jarcima tekle kroz grad. Sistem kanala za podzemno odvođenje voda i nečistoća počeo se u Sarajevu izvoditi po planu tek 1896 godine. Radovi na kanalizaciji u prvo vrijeme su bili neznatni i nedovoljni. Tek kad su iz zajma obezbjeđena potrebna sredstva moglo se 1896 godine pristupiti izvođenju gradske kanalizacije po planu, tako da je do 1903 godine veći dio gradskog područja bio ispresjecan glavnim odvodnim kanalima. Projekat za kanalizacione radove u Sarajevu izradili su građevinski stručnjaci zamaljske vlade. Projekat se zasnivao na odvodnom sistemu ispiranja, pri čemu je gradsko područje podjeljeno na tri dijela. Prvi dio je bio u ravničarskom dijelu grada s desne obale Miljacke gdje su kišnica i blatna voda odvođeni zajedno sa fekalijama, dok su druga dva dijela bila na brežuljkastim djelovima grada s obje strane Miljacke i tu su bili odvojeni sistemi kanala, tj. zasebni kanal za blatnu vodu i fekalije, a zasebni za kišnicu koja je išla direktno u Miljacku. Ti kanali su se slijevali u glavni kanal većeg obima koji je bio položen duž Miljacke koji je vodu izbacivao u Miljacku, ali izvan gradskog područja. Na glavne kanalizacione mreže su se spajali kanali iz pojedinih kuća i sa zemljišta uz uslove koje je propisala zemaljska vlada. Vlasnici nepokretnih imanja bili su dužni da kuće i zemljišta o svom trošku spoje sa gradskom kanalizacionom mrežom kada ona bude sprovedena u njihovoj ulici odnosno sokaku i to najdalje za mjesec dana pošto im to naredi gradsko poglavarstvo. Kanalizaciona mreža nije u potpunosti dovršena do kraja ovog perioda. Tako je gradska zdravstvena komisija utvrdila 1911 godine da još ima 3023 kuće u kojima nužnici nisu pripojeni na kanale.

Komentariši