Trgovina

Već u prvim danima okupacije na tržištu se osjećala velika potražnja potrošnih dobara potrebnih za snabdjevanje ne samo okupacionih trupa i doseljenih stranaca nego i domaćih ljudi. Za potrebe novog proširenog sarajevskog tržišta prikupljana je potrošna roba iz grada i okoline i dopunjavana dovozom fabričke i druge robe sa strane. Ali zbog saobraćajnih teškoća tržište se svelo samo da domaće izvore namirnica koje nisu mogle podmiriti nove potrebe i zbog te oskudice namirnica izazvan je veliki porast cijena robe. Taj problem visokih cijena je djelimično ublažio vrhovni komandant okupacionih trupa general Filipović objavivši da će svi oni koji prodavaju po prekomjernim cijenama biti kažnjeni novčano ili zatvorom. Ali i pored ove zabrane cijene su postepeno rasle jer je problem bio u oskudici traženih dobara. Najveći problem je bio nepovoljna saobraćajna veza sa drugim djelovima zemlje i poslije rasprave o ovom pitanju opštinsko zastupstvo je usvojilo prijedlog da se obrate vladaru s molbom da se izgradi pruga Sarajevo-Zenica. Pruga je izgrađena u jesen 1882 godine i tada se Sarajevo priključilo na mrežu željeznica u monarhiji i dobilo je vezu sa sjevernim krajevima. Kriza je prošla, Sarajevo je postajalo centar trgovine i vlada je sve više ulagala sredstava u trgovinu. Modernizovala je trgovačku mrežu u zemlji i osnovala je nižu trgovačku školu u Sarajevu gdje se sticalo najnužnije trgovačko obrazovanje. Ove okolnosti su doprinijele da se neprestano povećava broj trgovačkih radnji i proširuje trgovački promet. O proširenosti trgovačkog rada ubjedljiv dokaz pružaju podaci o popisu stanovništva iz 1910 godine u kojima stoji da se 3079 lica bavilo trgovinom, koji su uz to imali 7312 članova porodice, što znači da je jedna petina stanovnika Sarajeva živjela od trgovine. Prema vladinim podacima u Sarajevu je 1904 godine bilo 2631 radnja od čega je spomena vrijedno samo 1030 radnji (468 zanatskih, 394 trgovačke i 168 ugostiteljskih) dok su ostale bile sićušne radnje, piljare i neznatne tržničke tezge. Pravilnija slika o sarajevskim trgovinama se dobije ako se u obzir uzmu samo radnje uvedene u registre okružnih sudova i eliminiše veliki broj sitnih radnji neznatnog prometa za koje nisu važili propisi trgovačkog zakona. Uporedo s proširenjem sarajevska trgovina se modernizovala i bila sve više usmjeravana u pravcu specijalizacije. Također se i centar trgovine pomicao sa Čaršije u ravnicu prema zapadu kako se grad širio u tom pravcu.

2 komentara

Komentariši